PIRATSKE RADIO POSTAJE – VEZA IZMEĐU PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI

Napisao na 05/06/2018

Teško je zamisliti situaciju u kojoj ne bi postojao radio, a još bi teže bilo zamisliti situaciju u modernoj povijesti bez piratskih radio postaja. Postoji mnogo razloga za to, a posebice onih razloga koji se tiču glazbenih žanrova koji se nikad nisu uklopili u okvir mainstreama. Sve je krenulo, naravno, od Nikole Tesle. On je još 1890. godine konstruirao preteču elektronske katodne cijevi i javno je prikazao 1893. godine. U srpnju 1897. godine Tesla je uspio da prenese poruku bez žica iz laboratorija u ulici Houston u New Yorku do prijemnika na jednom brodu koji je plovio rijekom Hudson , 25 km dalje… ovo s brodom je veoma važan detalj jer je sudbina piratskih radija odredila da su najbolje piratske radijske postaje emitirale svoj program s brodova na kopno, ali o tome ću pisati malo kasnije .

Malo fizike nalaže da je radiofonija način prenošenja zvuka na daljinu pomoću radio talasa, to je prenošenje poruka bežičnim putem. I zasigurno, radio je prvi međunarodni sistem komunikacija. Naravno, u proteklom stoljeću radio je bio i ostao utjecajan medijski kanal koji se koristio u različite svrhe. Ipak, s moje točke gledišta, uporaba radija za promociju glazbe koju niti jedan glazbeni urednik ne bi emitirao, jer mu je čudna i nepoznata, je najvažnija činjenica. Upravo je ta činjenica stvorila piratske radio postaje. Piratski radio, odnosno radio piraterija je termin koji označava nelegalno radio emitiranje. Etimologija termina potiče od neregulirane ili protuzakonite prirode emitiranja, iako je također činjenica da su u određenom periodu razvoja piraterije, za ovakvo emitiranje, korištena morska plovila. Sve je krenulo kao potreba krajnjeg korisnika , odnosno uživaoca usluge, običnog slušaoca koji je želio slušati na radiju drugačije sadržaje, nego što mu je to bilo servirano od strane velikih medijskih kuća. Dodajte na to nekoliko konzervativnih britanskih zakona, razvoj neafirmiranih glazbenih stilova i eto idealnog programa za redakciju piratske radio postaje.

Jedan od najpoznatijih radija u Europi , Radio Luksemburg, počeo je emitirati program na engleskom jeziku 1933. godine, kao jedna od prvih komercijalnih radio stanica koje su se mogle slušati u Britaniji. Zaobilazeći britansku regulativu, predstavljao je efektivan način za reklamiranje različitih proizvoda i usluga. I ovdje počinje igra mačke i miša. S jedne strane britanske regulative, s druge strane pravo na slušanje radija odakle god da on emitira svoj program. Nisu samo slušaoci bili frustrirani britanskom radijskom regulativom, već i reklamne agencije. Kako se radio financirao iz pretplate, reklamiranje na državnom mediju bilo je zabranjeno. Ovome u korist je došao i Zakon o bežičnoj pošti iz 1949. godine, kojim su zabranjene radiopostaje koje nisu državne. Pretendenti na status komercijalnih radio emitera iskoristili su mogućnosti koje su im pružale neke od država , gdje ova zabrana nije postojala.

Piraterija u širem smislu, može da se odnosi na prirodu emitiranih sadržaja ili formata, primjerice, ako se ne emituje identifikacija radio stanice u skladu sa propisima. Mnoge legalne domaće radio stanice su zapravo piratske, bar po jednom osnovu. Veliki broj radio stanica ne emitira identifikaciju na propisanih deset do petnaest minuta, a neke još uvijek ni ne pakuju reklame u blokove ograđene namjenskim džinglovima, no ovo je priča za agencije koje se bave regularnošću komunikacija , a ne za nas koji gladni traže sve kanale kojima se prenosila dobra glazba do dana današnjeg. Zaista se može povući paralela između medijske slike prije pedeset godina i medijske slike danas. Možda se nađe neki pametnjaković koji će naturiti regulative i za internet te nas tako dovesti u situaciju Velike Britanije s početka šezdesetih godina, kada je radio bio strogo kontroliran , a jedini operater je bio BBC koji je jedini imao pravo puštati glazbu, informirati i educirati naciju. Nije bilo pop-glazbe, niti bilo kakvog odraza suvremene kulture. A onda su piratske radio postaje popunile ovu prazninu. Osim toga, natjerale su čelnike BBC-a da promisle o svojoj politici djelovanja. Može se reći da su upravo piratske radio postaje stvorile neke od najjačih svjetskih radio postaja, posebice BBC Radio one, ili BBC xtra i to na jedan kritičan način koji je natjerao uljuljane medijske radnike velikih servisa da počnu napokon probijati granice i dostavljati slušaocima ono što žele čuti, a ne ono što podliježe državnoj politici emitiranja radijskog programa. Ipak, državna politika u tim godinama proglasila je piratske postaje protuzakonitima . Vlasnici i urednici piratskih postaja bili su domišljati, pa su svoje redakcije preselili na brodove. Desetak kilometara daleko od obale bilo je dovoljno da se razvije većina novih glazbenih trendova i izmakne od snage zakona po kojem je bio zabranjen rad piratskih radio postaja. Također, većina najuspješnijih DJ-eva svoje su setove premijerno predstavili u okviru programa piratskih postaja kao što su radio Caroline, odnosno Kiss FM, nešto kasnije .

Modu emitiranja s brodova ustvari je uspostavio Radio Merkur koji je vjerojatno bila prva radio postaja, koja je emitirala iz međunarodnih voda. Počela je s emitiranjem 2. kolovoza 1958. godine. Ovaj danski pirat bio je inspiracija mnogim sljedbenicima u Švedskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Stopama ovog radija uskoro su krenuli i Radio Veronika, s antenama usmjerenima ka Nizozemskoj i Radio Nord, koji je emitirao program za Švedsku. Radio Veronika pokrenuo je program na engleskom jeziku 1961. godine, a to je londonskog muzičkog agenta Ronana O'Rahilija inspiriralo na pokretanje vlastitog piratskog programa. Radio Caroline, koji je ustvari bio Radio London, počeo je emitirati komercijalni radio program, za južnu Englesku s broda, usidrenog manje od 4 milje od obale. Signal je bio jak i stabilan i nije varirao tokom dana, dopirući do slušatelja u dijelu zapadno-europskog priobalja. Prateći njegov uspjeh, zaplovila je čitava flota sličnih radio stanica koje su emitirale programe različitih formata tokom 24 sata . Od ožujka 1964. godine do kolovoza 1967. godine trajao je pritisak vlasti da se uništi ovaj radio koji je naposlijetku privremeno i prestao sa svojim emitiranjem i doveo do nastanka BBC Radio One , pred kraj 1967. godine. Većina zaposlenih došli su upravo sa Radio Caroline.

I danas traje utrka između zakonskih regulativa i kvalitete radijskog programa . Ono što je sigurno jeste da su glazbeni žanrovi u kojima mi danas uživamo plod rada hrabrih radijskih tonaca i njihovih kolega iz redakcija piratskih postaja koji se nisu htjeli obući u konfekcijska odjela mainstreama i na taj se način staviti u službu svevidećeg oka koje je bilo spremno da servira i glazbeni šund kao sredstvo masovne hipnoze. Možda su velike piratske radio postaje utihnule, ali njihovo nasljeđe ostalo je u obliku šarenog glazbenog univerzuma koji je svakim danom šareniji zahvaljujući nekim novim piratima koji i dalje pomjeraju granice.

Fotografija 1: Ekipa Radio Caroline nakon što su se usidrili 15. kolovoza 1967.godine kada su bili primorani da prestanu sa radom s brodu. Foto:Terry Disney

Fotografija 2: Studio na brodu 

Fotografija 3: Brod koji se ljuljao: Radio Caroline je emitirao s broda Mi Amigo, a ovaj radio bio je jedan od mnogih piratskih radio postaja koje su se usidrene uz obalu Engleske tijekom 1960-ih izrugivale s britanskim zakonom.

Preuzeto sa mixmagadria.com


Komentari
Click on a tab to select how you'd like to leave your comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Nastavi čitati

NN RADIO

NN is the answer

Current track
TITLE
ARTIST

Background